Utjecaj ambalažnih materijala na prehrambene proizvode
Od proizvoda se očekuje da zadovolji različite kriterije kvalitete među kojima važno mjesto zauzima i ambalaža u koju je isti upakiran. Odabir ambalaže ovisi o samoj prirodi proizvoda, procesnim uvjetima, zakonodavstvu i dr.
U okviru redovne Godišnje
skupštine Društvo kemičara i tehnologa Koprivnice, imalo je čast i zadovoljstvo
ugostiti bivšeg podravkaša, mag. ing.
bioproc. Maria Ščetara koji danas radi u Laboratoriju za pakiranje hrane na
Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Kolega Ščetar je održao vrlo
zanimljivo i aktualno predavanje na temu "Utjecaj ambalažnih materijala na
prehrambene proizvode".
Predavanje je započelo isticanjem podatka kako je danas na tržištu veliki broj proizvoda, koji se kreiraju prema potrebama i zahtjevima potrošača. Od proizvoda se očekuje da zadovolji različite kriterije kvalitete među kojima važno mjesto zauzima i ambalaža u koju je isti upakiran. Odabir ambalaže ovisi o samoj prirodi proizvoda, procesnim uvjetima, zakonodavstvu i dr. Iako nam se čini da je plastika posvuda, iznenadila nas je činjenica da plastika nije najčešće upotrebljavani ambalažni materijal, nego karton i papir.
Moderni materijali tj. polimerna ambalaža predstavlja poseban izazov za kontrolu kvalitete ambalaže jer u svom sastavu sadrže aditive koji su potencijalni kontaminanti. Nažalost, događa se da toksične tvari dospiju u hranu, što senzacionalistički odjekne u medijima, stvara negativnu percepciju kod potrošača i ruši ugled proizvođača. Prema izlaganju kolege Ščetara, često su te izjave znanstveno neutemeljene, a ponekad i netočne. Jedna od tvari koja je posebno skrenula pažnju javnosti je spoj Bisfenol A koji se dodaje u polikarbonatnu plastičnu ambalažu radi poboljšana čvrstoće materijala, te je prisutan u različitim vrstama proizvoda. EFSA je na temelju dosadašnjih znanstvenih istraživanja utvrdila da dnevni unos do 0,05mg/kg tjelesne mase Bisfenol A nije štetan za zdravlje čovjeka. U predavanju su također spomenuti ftalati, ITX, metil-benzofenon i semikarbazidi, koji, ako migriraju u hranu, mogu također biti štetni, te se stoga o tome mora voditi računa kod izbora pojedinih ambalažnih materijala.
Zakonodavstvo EU i Hrvatske je vrlo detaljno reguliralo područje materijala koji dolaze u kontakt s hranom te time stvorilo okvire za njihovu sigurnu uporabu. Suradnjom unutar industrije tj. proizvođača ambalažnih materijala i proizvođača hrane, te međusobna razmjena iskustava može doprinijeti sigurnosti i proizvođača, ali u konačnici i samih potrošača.
Na predavanju je istaknuta i važnost novih materijale kao što su nano-materijali, eko tj. reciklirani materijali, upotreba novih kemikalija koje su u fazi istraživanja, novi tehnološki procesi dr., koji će u budućnosti imati sve veći utjecaj i na proizvodnju ambalažnih materijala. Zbog svega navedenog potrebno je uspostaviti nove i učinkovitije mehanizme za procjene rizika zasnovanu na znanstveno utemeljenim spoznajama.
Više informacija o ovoj temi može se naći u prezentaciji u prilogu.
