Crveno voće u kuhinji

Crvene bobice su gastro vjesnici proljeća, poput visibaba i jaglaca u vrtovima. Iako u današnje vrijeme globalizacije i staklenika proljeće nije nešto što se čeka i za čim se žudi nakon hladnih mjeseci, u kojima smo se hranili kupusom i krumpirom.

Ako je kod nas zima, znači da je kod nekoga proljeće i ljeto, a veliki distributeri prehrambenih proizvoda su naučili kako to iskoristiti. Za osjetljivije povrće i voće postoji umjetno stvorena klima u staklenicima. Na sreću, ili nažalost, jagoda, lubenica, dinja i trešanja ima u svako godišnje doba. Kad sam bila mala, stvari su bile drukčije. Prve jagode su bile pravo malo slavlje. Čak smo znali govoriti da prije nego zagrizeš u prvu proljetnu jagodu ili trešnju, moraš zamisliti želju. Danas je proljeće manje romantično, ali puno pristupačnije po cijenama i ponudi.

Dok smo se još hranili slijedeći sezonske promjene, priroda nam je znala ponuditi pravu hranu u pravo vrijeme. Ista je stvar s crvenim voćem – malo kalorija i puno, puno vitamina u prijelaznom razdoblju, kad se često osjećamo umorni. Čak i njegova boja, osim što savršeno odgovara bojama tek probuđene prirode, ima vrlo važnu ulogu, jer označava prisutnost raznih kemijskih spojeva, poput flavonoida, fenola, terpena. Stručnjaci su, između ostalog, otkrili kako određena boja označava sastojke, koji imaju određene učinke na ljudski organizam. U tom smislu crvena boja jača srce, memoriju i štiti mokraćne putove.

Jagode – prekrasnog mirisa i okusa, prave su zvijezde proljetnih slastica. Međutim, njihov kiselkasti okus čini ih pogodnim i za pripremu slanih jela, poput već slavnog rižota s jagodama, koji je bio u modi osamdesetih godina prošlog stoljeća. Budući da se odlično slaže s balzamičkim octom, jagode se mogu koristiti i u salatama, uz dodatak kozjeg sira ili parmezana. Hrabrije kombinacije ih u neobičnom prilozima spajaju s karameliziranim paprikama. U slasticama, jagode mogu poslužiti u pripremi torti, sladoleda, krema, voćnih kupova. Odlično se slažu s čokoladom, šlagom i rabarbarom. Jedino oko čega moramo biti pažljivi u konzumaciji jagoda je da često znaju izazvati alergijske reakcije te da se za njihov uzgoj često koriste velike količine umjetnog gnojiva i pesticida.

Šumske jagode – sitnije, ali i puno aromatičnije od svojih starijih i krupnijih rođakinja. Upravo zbog tih karakteristika, kao i iz razloga da ih je teško naći u većim količinama, služe u pripremi sirupa, likera i određenih slastica u kojima nije važna količina, koliko okus i, naravno, miris.

Maline – zbog svog okusa, ali prvenstveno mekane strukture, uglavnom se koriste u pripremi slastica "na žlicu" poput sladoleda, krema, mousseva, ali i sirupa i marmelada. Nikako se ne smije zaobići ni sladoled od vanilije "uronjen" u vruće maline, koje se samo djelomično raspadnu kod zagrijavanja. Klasična su kombinacija s tamnom čokoladom. Zbog svog slatkasto-kiselkastog okusa dio su i svježih, proljetnih salata, u kojima je neizostavan ocat od malina. Manje je poznata činjenica da je i korijen maline jestiv. Nakon što se dobro očisti i opere, dugo se kuha sve dok ne omekša, nakon čega se zgnječi u pire uz dodatak maslinovog ulja i soli. Dok se čaj od listova maline preporučuje trudnicama neposredno pred porod, jer pomaže elastičnosti mišića maternice i nadolazak mlijeka.

Trešnje – za razliku od drugog crvenog voća kompliciranije su za pripremu, jer ih treba prethodno očistiti od koštica. U tu svrhu danas postoje mnoge mašinice koje skraćuju vrijeme rada i čuvaju ruke. U slanim jelima poput torta ili salata, trešnje možete probati kombinirati s gorgonzolom ili nekim drugim sirom jačeg okusa. Odlične su u pripremi kompota, sirupa, sokova i brojnih likera. Jedan od najpoznatijih francuskih deserata s trešnjama (mada se često koriste i druge vrste voća kompaktnije strukture, poput marelica, jabuka, krušaka, šljiva) je clafoutis. Priprema je vrlo jednostavna, smjesi jaja, mlijeka, šećera i brašna dodaju se trešnje, pa se kratko zapeče u pećnici i pospe šećerom.