Jedan lonac je dovoljan
- Zanimljivost by coolinarika.com -Jedan lonac, sve namirnice u njemu, začini i tiha vatra sadržaj su tisuće recepata. Taj jedan lonac, jedna posuda u kojoj se kuha jedno jelo temelj su gastronomije raznih naroda širom svijeta. Zar to nije savršeno. Sve pripremiš i sve se polako samo kuha.
Ima više razloga zašto je kuhanje u jednom loncu toliko opsežno rašireno svijetom. Nekada je nužda i oskudica prisiljavala na takvo kuhanje, a ponekad se radi baš o suprotnom, o izuzetom kulinarskom užitku.
Kada je samo jedan izvor topline, jedna vatra, tu je i jedan lonac. Kada nema dovoljno drva ili druge vrste goriva, opet je spas u jednom loncu. Kada treba skuhati puno toplih obroka bez pretjeranog nadgledavanja – jedan lonac. Pa čak i kad vam se ne pere previše suđa, uzmite jedan lonac.
Da je tema kuhanja u jednom loncu izuzetno zanimljiva govori i simpozij o hrani i kuhanju održan 1988. u Oxfordu gdje je bilo prilično govora od jednolončnicama.
Samo letimičan pregled po knjigama i evo izraza za razna jela i načine koji otkrivaju jedan lonac. Razne su to namirnice koje bi se inače mogle kuhati odvojeno, ali sada su zajedno.
Eintopf, romertopf, crockpot, stew pot, chowder, casserole, olla podrida, husepot, pot-au-feu, hochepot, cocido, puchero… pa tako po cijeloj Europi i dalje do Japana i njihove verzije mongolsko vrućeg lonca – shabu-shabu. Sve su to jela ili lonci koje daju jelu ime.
Kaubojski chuck, hrana, jelo, bilo je naravno u jednom loncu na kolima koja su se zvala chuck wagon. Bilo je to obično nešto što bi mi rekli gulaš s knedlima. Tako je osvojen Divlji Zapad.
Istina je da je u našim krajevima najpoznatiji bosanski lonac, ali sjetite se samo koliko imamo jela koje se pripremaju tako da se sve stavi u jedan lonac. Stotine? Od raznih gulaša do sarmi i punjenih paprika, brudeta i fiševa…
A kad se nešto kuha u jednom loncu, ne može se kuhati malo. To je uvijek neko jelo kojeg mora i ostati. Zar je netko lud raditi sarmu za dvoje? Ili napuniti manje od 7 ili 10 punjenih paprika? To bi bila ludost. A svi znamo da jela koja se kuhaju u jednom loncu najviše vole kad se drugi ili treći dan – podgriju.
Kad se kuha lonac, normalno mora biti poklopljen. Kuha se dugo, na slaboj vatri, ništa ne smije previše pobjeći iz lonca. U tradiciji raznih kuhinja je i kuhanje u potpuno "zapečaćenom" loncu. Neki kažu da je bit bosanskog lonca baš to zatvaranje pergament papirom. Ili bilo kakvim masnim papirom.
Da je tema kuhanja u jednom loncu izuzetno zanimljiva govori i simpozij o hrani i kuhanju održan 1988. u Oxfordu gdje je bilo prilično govora od jednolončnicama. Od kulinarskog do političkog značaja "jednog lonca". Naime, u nacističkoj Njemačkoj nedjeljni eintopf bio je važan dio nacističke ikonografije zajedništva i domoljublja. Bez obzira na to što se iskonska ljudska težnja za zajedničkim objedovanjem tu i tamo politizirala, jedan je lonac sve to preživio. Jer lonac iz koga se dižu divni mirisi, glazba i ples uvijek su bili važniji od svih najrazličitijih ideja koje se nude uz zdjelicu gulaša ili prvomajskog graha.
Kuharice su posebno zanimljive kad se radi o jednom loncu. Ima ih koje se zovu "Sve kuhano u jednom loncu" ili "Samo jedan lonac", na svim jezicima, u priličnim gomilama.
Volim jedan lonac, volim sve dobro skuhano u velikom zajedničkom loncu, ali... Kad mi netko počne pričati o vojničkom grahu, nije mi ni do čega. Još uvijek je raširen mit da je vojnički grah, najbolji grah. Daj molim te. Zbog povijesne istine moram izjaviti, bio sam na odsluženju u JNA i jeo sam grah gotovo svaki dan i dalje mi je bio odvratan.
