Slasni jesenski plodovi

"Jesen je polako s plodovima zrila, ruj im i žutilo snila".
(S. Košutić)

Plodove jeseni treba tražiti i u šumi. Veseli smo kad nađemo prave jesenske vrganje, tako zdrave da bismo ih mogli jesti i sirove.

Posljednji dani ljeta već su se odavno od nas oprostili, ostavivši nam svoju nasljednicu: bogatu i ekstravagantno odjevenu damu – jesen.

Istina, jesen za neke predstavlja "legalizaciju" melankoličnog raspoloženja, ali mi ćemo im pokazati da i jesenski dani mogu biti prekrasno i veselo godišnje doba.

Tko se tom dobu najviše veseli? Poljodjelci, dakako! Jer oni tada ubiru plodove svojega mukotrpnog rada. Ako je priroda bila darežljiva i dobra, a ljetina bogata, radost je tim veća. U kojem se god kutku naše lijepe zemlje nalazili: u vrtovima, voćnjacima, na njivama, u vinogradima ili u šumi, očarat će nas predivne boje prirode te ćemo uživati u mirisima i okusu zrelih plodova.

Boje žitarica i povrća

Na poljima se njišu kukuruzi puni zlatnih klipova iz čijih će zrna nastati ukusan kruh kuružnjak ili pak slasna palenta.

Već u prvim danima rujna počet će se iskopavati krumpir, ta uz žitarice najvažnija prehrambena biljka. Dok gotovo svakodnevno jedemo krumpir pripremljen na tisuću i jedan način, rijetko razmišljamo o njegovu značenju u prehrani te o njegovu podrijetlu. Zna se da su ga španjolski moreplovci prenijeli iz Južne Amerike u Španjolsku, da bi se poslije proširio u sve dijelove Europe. U Irskoj je, primjerice, dugo bio osnovna, a za mnoge obitelji i jedina živežna namirnica, pa je u godinama slabog uroda nastala velika glad koja je bila uzrokom masovnog iseljavanja stanovništva u Ameriku.

Uz kukuruz i krumpir, mora se spomenuti i grah. U jesen se beru suhe mahune pune hranjivih zrna, a posebno je ukusan mladi, mekani grah.

Listopad je i mjesec u kojem padaju glave! Kupusa, dakako. Završit će ukiseljene: bilo cijele, bilo narezane. U takvu se obliku često pripremaju s grahom (autorica ovih redaka to je jelo u djetinjstvu nazvala "grazelj", a možda i nije jedina?!). No, vratimo se mi kupusovim glavicama od kojih će neke životnu misiju ostvariti u obliku božićnih i novogodišnjih sarmica.

Kad ćemo već duboko zakoračiti u jesen, negdje bliže blagdanu Svih svetih, brat će se repa, posljednji jesenski plod. Unatrag nekoliko desetljeća repa se često nalazila na stolu mnogih obitelji, poslužena s palentom ili krumpirom. Iz toga doba potječe i ona: "Repa je najbolja s repom (svinjskim)". Prava je šteta što repa pomalo iščezava iz naših jelovnika jer joj se pripisuju brojna ljekovita svojstva (djeluje kao diuretik, pročišćava krv i ublažava reumatična stanja).

Blagodati jesenskog voća

Posljednji dani ljeta već su se odavno od nas oprostili, ostavivši nam svoju nasljednicu: bogatu i ekstravagantno odjevenu damu – jesen.

Naši su voćnjaci najljepši u jesen kada se voćke okite prekrasnim, mirisnim, zrelim plodovima. Najprije dolaze jabuke koje, inače, pripadaju porodici ruža i ima ih 25 vrsta. U našim se krajevima najčešće uzgajaju bobovke, mašanke, zlatne plamenke, jonatanke i kanade. Ovo bi voće trebalo jesti svaki dan jer sadrži važne sastojke za organizam: vitamine, pektin (složeni ugljikohidrati), celulozu, bjelančevine, voćni šećer i dosta vode. Od jabuka se pripremaju kolači, jabučni sok (jabučnica), a malo tko nije iskusio ljekovita svojstva jabučnog octa (smanjuje kolesterol i bori se protiv ovapnjenja krvnih žila, bolesti bubrega, uravnotežuje probavu i tjelesnu težinu…).

Osim svih ovih dobrih osobina, jabuka je u našem narodu simbol zdravlja, blagostanja, ljepote i ljubavi. Ona uvijek prati najradosnije događaje: svadbe, Božić – "jabuka božićnica", a naše se bake s nostalgijom prisjećaju kako su u doba njihove mladosti bile darivane jabukom od mladića kojima su bile drage. Kakav li su samo miris širile jabuke koje su se lijepo poslagane držale na ormaru u sobi…

Po svojoj rasprostranjenosti i važnosti, šljive gotovo idu u red s jabukama. Osim što se jedu sirove (vrlo su zdrave, s antioksidansima, korisne za probavu), od njih se priprema kompot, pekmez, džemovi; mogu se i sušiti, a od njih se peče i nadaleko poznato alkoholno piće šljivovica.

Kruške su nekima najdraže voće zbog njihova specifičnog mirisa i okusa. Većina vrsta dozrijeva upravo u jesen. Ima ih zelenih, žutih i crvenkastih. Od njih se pripremaju kompoti, pekmez, rakija ili se prešaju za vrlo ukusan gusti sok.

Plodovi brda i šuma

Nijedno slavlje ne može proći bez kolača, a kažu da nema dobrih kolača bez oraha. Orasi se ubrajaju među najskuplje voće. Ovojnice mladih oraha mogu tako obojiti ruke da ćemo tjednima imati crne dlanove i prste: zato, ne zaboravite staviti gumene rukavice dok čistite orahe!

Plodove jeseni treba tražiti i u šumi. Veseli smo kad nađemo prave jesenske vrganje, tako zdrave da bismo ih mogli jesti i sirove. Oni su pravi specijalitet; bilo da ih pečemo, kuhamo "na kiselo", bilo da ih zamrznute, ukiseljene ili sušene spremimo za zimu.

Oni koji nemaju sreće naći vrganje zasigurno kući neće doći praznih košarica jer naći će kestene. Za njih znamo da ih ima ispod stabala kestena. Miris pečenih kestena uvijek stvara osjećaj ugode i topline u večerima koje već postaju hladne.

Uz pečene kestene ide i mošt, pa ne bi bilo pravedno ne napisati koju i o našim vinogradima. Oni posebno ožive u rujnu. Veseli glasovi berača dopiru sa svakog, trsovima nastanjenog brijega. Teški grozdovi graševine, plemenke, rizlinga, izabele i ostalih sorti padaju u posude berača, zatim u brente, pa u kace u kojima se melju, i na kraju u preše odakle poteče slatki mošt bogat mineralima, vitaminima, šećerima i drugim zdravim sastojcima. Mošt pijemo do Sv. Martina koji ga preko noći "krsti" u vino.

Od grožđa se mogu pripremati i džemovi, sokovi i marmelade.

Eto, ostaje još samo da jesenske plodove prikupimo i u njima uživamo!